Drugi solo LP bivšeg frontmena Turbonegro, izdat početkom avgusta 2020, izaziva podeljene reakcije fanova
Hank Von Hell, bivši frontmen kultnog sastava Turbonegro, izbacio je svoj drugi solo album pod nazivom ‘Dead’ početkom avgusta 2020. godine. Album je dostupan putem digitalnih platformi i predstavlja nastavak njegovog solo rada nakon debija. Očekivanja su bila visoka, s obzirom na Hankovu prepoznatljivu muzičku prošlost i uticaj na punk i garage rock scenu.
Album ‘Dead’ otvara istoimena naslovna pesma koja već na startu šalje jasnu poruku o pravcu u kom se kreće – zvučno i tematski orijentisan ka mlađoj publici. Pesme poput ‘Danger, Danger’ i ‘Disco’ demonstriraju mekši i pristupačniji zvuk, uz produkciju koja favorizuje radiofonične aranžmane umesto sirove energije po kojoj je Hank postao poznat. Zapažen je i duet sa Guernica Mancini u numeri ‘Crown’, koji dodatno naglašava pop senzibilitet albuma.
Prva polovina albuma ostavlja utisak da je prioritet bio komercijalna dopadljivost, često podsećajući na pop-rock matrice prilagođene tinejdžerskoj publici. Tekstovi obrađuju standardne Hankove teme – unutrašnje dileme i potragu za identitetom – ali nedostatak muzičke oštrine čini da poruke ostaju u drugom planu. Na drugoj polovini ploče dolazi do blage promene: pesme poput ‘Velvet Hell’ ili ‘Forever Animal’ nude snažnije gitarske rifove i manje koketiranja sa pop produkcijom, što će starijim fanovima biti prijemčivije.
Iako album sadrži nekoliko energičnih numera koje podsećaju na prethodni solo materijal, celokupni utisak ostaje da je ‘Dead’ projektovan da prođe kod publike željne lagane zabave bez previše rizika. Produkcija je glatka, sa izraženim studijskim zahvatima koji svedu potencijalno agresivnije momente na nivo parodije ili festivalske himne. Mnogi će primetiti da Hank ovde nije uspeo da dostigne autentičnost svojih radova iz perioda sa Turbonegro.
Objavljivanje albuma vremenski se poklopilo sa letnjom sezonom – ‘Dead’ tako lako može poslužiti kao lagana muzička podloga za barove ili žurke na otvorenom. Ipak, ispod komercijalne površine mogu se razaznati zanimljive ideje i solidni aranžmani, ali one uglavnom ostaju nedovoljno istražene zbog kompromisa sa pristupačnošću zvuka.
Zašto se Hank odlučio za ovakav zaokret – pitanja su na koja fanovi još traže odgovor. Da li su odluke bile motivisane željom za širim tržištem ili pritiskom izdavača? Album ostavlja utisak propuštene prilike: sasvim korektnih pesama koje bi uz hrabriji produkcijski pristup mogle ostaviti dublji trag.
